beats by dre cheap

Kako izluditi na poslu 1. dio

Ne volim presamouvjerene ljude, istina ne volim ni one bez imalo samopouzdanja. Iritantna mi je i jedna i druga vrsta. Umjerenost u svemu, a tako i ovoj sponi koja nam se preplice u svakodnevnom životu.
Jednostavno lazna je i jedna i druga krajnost, bar se meni tako cini.
Ovaj nadobuni, umisljeni glas preko telefona koji me ubjedjuje u nesto o cemu pojma nema, kao i ovaj lazno skromni pogled idiota koji mi govori da on nije sposoban da preuzme odredjeni dio posla na sebe. Ovaj prvi se boji da ce ljudi otkriti da je on zapravo poprilicno glup za vecinu stvari, i da ga je njegova "glupa sretna zvijezda" nekako smjestila tu gdje jeste, izigrava krajnje samovjerenu osobu, sa sve grubim glasom, i ironicnim upadicama. U sustini nije ni bonton procitao, tako da i ne zna da je NEKULTURNO prekidatiljude dok govore, on te prekida i prekida ne bi li te zbunio i usmjerio na nekog drugog, ili u krajnjem slucaju samu sebe, jer on ne smije priznati da NE ZNA.
Ovaj drugi pak ne zna da li je posao ili je dosao, jer... mrsko mu je da razmislja, zapravo njemu je sve mrsko, mrsko mu je da prica, mrsko mu je da jede, mrsko mu je da zivi, ali da ne bismo svi mislila da je ortodoksna ljencina, on je odlucio da bude nesiguran i stidan, to ipak bolje prolazi, neko ce se nekad i sazaliti na ovog ubogog krpelja i zaposliti ga negdje, a posto je tako jadan svi cemo ga postedjeti pravog posla, pa proci ce jedan dan, pa drugi, pa mjesec dana i ETO PLATE.

Htjedoh pisati o tome da postoje veliki problemi u svakodnevnoj interakciji sa ljudima, ali shvatih u medjuvremenu da se svi mi savrseno razumijemo.

Imperfection
http://ladyme.blogger.ba
12/07/2007 16:49